Sve gospodarske grane i djelatnosti ravnopravno se natječu na slobodnom tržištu, no država može odrediti pojedina područja u zemlji od posebne skrbi, te prilagoditi povoljnije poreze za to područje radi bržeg razvoja. U principu država ne daje privatnom poduzetništvu nikakve poticaje ili povlastice, sama država ne može voditi privilegiranu gospodarsku djelatnost, nego je sve transparentno od financiranja do zapošljavanja i plaćanja rada svojih djelatnika. Takove kompanije moraju biti kontrolirane po nestranačkim nadzornim odborima, a smjena kadrova ne smije biti uvjetovana političkim promjenama stranke na vlasti. Naša država mora svoja prirodna bogatstva koristiti kao glavni radni i razvojni kapital, posredstvom njihove uporabe od hrvatskih poduzeća i poduzetnika.
• Cijelo područje Hrvatske proglasiti ekološki zaštićenim područjem i planski pomagati ekološku proizvodnju i preradu.
• Proglasiti zaštićeni gospodarski pojas na moru i time zaštititi svoju državnu jurisdikciju u skladu sa međunarodnim pravom, te osigurati razvoj pomorskog i slatkovodnog ribarstva.
• Turizam treba usmjeriti u više kategorija i područja. Tako se mora razvijati pored klasičnog turizma, zdravstveni turizam rekreativni, športski, seoski, znanstveno povijesni itd.
• Prateća industrija može u svom razvoju biti na usluzi potrebama turističke privrede razvoje luksuznog brodovlja, i drugi proizvoda koji se koriste u poljoprivredi i uslužnim djelatnostima.
Za razvijanje pojedinih grana industrije u nerazvijenim dijelovima zemlje potrebno je ustanoviti RAZVOJNI FOND, koji bi poslužio za povoljno financiranje u tim područjima. Posudba kapitala bi se kontrolirala da se upotrebljava namjenski i taj nadzor bi trajao dok se uloženi kapital ne povrati.